Djevojčica sa žigicama je instalacija koja kroz simboliku svjetla, topline i krhkosti govori o sudbini kreativnosti u materijalističkom svijetu ravnodušnosti. Bijela haljina u koju su utkane žigice metafora je nebrojenih potencijala, neiskorištenih mogućnosti i unutarnjih svjetala koja traže toplinu, podršku i prostor da zablistaju i razviju se. Kroz motive hladnoće, nevidljivosti i gubitka iz originalne Andersenove pripovijetke, ovo djelo progovara o ranjivosti djeteta, ali istodobno i snazi umjetnika, te o potrebi zajednice koja prepoznaje, štiti i njeguje kreativni život.
